Sećanje na jednog od najobrazovanih Nišlija – arhitektu Stanišu Stankovića Makija

Arhitekta, slikar, pisac Staniša Stanković Maki umro je 6. februara i sahranjen je na niškom groblju. Maki je gradio objekte širom sveta, upoznavao kulture i to je tako plastično umeo da ispriča svojim prijateljima i poznanicima u Nišu.

Staniša Stanković Maki

Školovao se u Nišu. Arhitekturu diplomirao na Univerzitetu u Beogradu. Radio je više godina u Nemačkoj, Holandiji, Švajcarskoj. Projektant mnogih značajnih objekata u svetu. Bio je gladan znanja. Obišao je svet i fotoaparatom, četkicom i perom beležio sve što ga je interesovalo. Objavljivao je pesme, priče, putopisne i radio reportaže i učestvovao na mnogim izložbama slika, grafika, dizajna. Boravio je u Japanu. Bio je predsednik Srpsko-japanskog društva i jedan od
načelnika izviđačke organizacije u Nišu.

U zbirci haiku poezije, „Sunce izlazi“, u izdanju „Centra 018“ i Srpsko-japanskog društvo u Nišu, Staniša Stanković Maki je objavio patnaest odabranih pesama koje su zastupljene u brojnim haiku časopisima širom sveta i za koje je dobijao vredne nagrade.

O poeziji ovog autentičnog stvaraoca, na promociji u Domu Vojske održanoj pre dvadeset godina (08.maja 1997) u prisustvu brojnih ljubitelja ove drevne japanske pesničke forme, ovim povodom govorili su dr Ljuba Stanojević, prof.dr Veselin Ilić, dekan Filozofskog fakulteta, dr Milica Domazet i dr Saša Lazović.

Haiku poezija je medij koji osvaja duhovne prostore naše planete, istakao je između ostalog dr Veselin Ilić, i to na način koji ne dozvoljava manipulisanje, pa nije čudo što kod nas ima preko tri stotine afirmisanih haiku stvaralaca, među kojima značajno mesto zauzima i naš sugrađanin Staniša Stanković Maki.

Dr Ljuba Stanojević je pak Makijevu književnost ovako opisivao:

Arhitekta velikog i prostornog formata Staniša Stanković-Maki umesto da gradi kule i gradove, odlučio se da kleše minijaturne kockice reči i pojmova i da ih mozaički slaže jednu na drugu i jednu pored druge, u tri reda, kao u tri minijaturna sprata, u skladu sa drevnom japanskom tradicijom, vekovima starom i neiscrpnom. Od MAKRO kosmosa sačinjen je jedan MINI kompleks raznobojnih i funkcionalnih detalja koji se komotno mogu shvatiti i kao svojevrsne lirske MINIJATURE u kpasičnom smislu te reči. Kao da je poslušao i primenio onaj mudri Andrićev savet da umetničku ekspresiju treba klesati i kresati sve donde dok… „rečima ne postane tesno a mislima i osećanjima prostrano“ – govorio je Stanojević.

Makija su poslednjih godina Nišlije mogle da vide kako šeta Obrenovićevom ulicom i burno objašnjava nešto svojim prijateljima. On je bio izuzetan sagovornik za medije kada je reč o niškoj arhitekturi. Niš je ostao bez jednog pre svega divnog čoveka. Slava mu.

Prikupio i zabeležio Dragan Vidojković

3 Comments

  1. Nezaboravni Bata Maki legenda prijatelj divan orator pričao nam je ispred zgrade o svojim putovanjima oko sveta…obišao je celu zemaljsku kuglu…Svi mi smo bili mlađi od njega al nam je bio blizak kao da smo vršnjaci…obraćao nam se sa Zdravo drugari….Nešto nezaboravno….

  2. Njegova ostavstina je velika.jedno veliko duhovno blago u snimcima, fotografijama crtezima pisanoj reci.Nadam se da ce grad Nisi porodica znati to da prikazu javnosti, dostojno zivotu Makijevom.

Оставите одговор на Radmila Ružić Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *