Srpski vojnici – plavi šlemovi odmenili kolege na „Konstantinu velikom“

Piše: Zoran Miladinović, novinar
Piše: Zoran Miladinović, novinar

Na niškom aerodoromu „Konstantinn Veliki“ obavljena rotacija kontigenta Vojske Srbije u multinacionalnoj operaciji „ Unifil“ u Republici Liban. Na aerodrom su prvo sleteli 130 pripadnika pešadijske čete Prve brigade Kopnene vojske i 12 štabnih oficira koji su u proteklih šest meseci izvršavali zadatke očuvanja mira u sektoru „Istok“ multinacionalne operacije „Unifil“.

Njihovo mesto u Republici Liban zauzeće 12 štabnih oficira i starešine i vojnici pešadijske čete Četvrte brigade KoV, kojom komanduje major Goran Dejanović. Dočeku pešadijske čete Prve brigade i ispraćaju pešadijske čete Četvrte brigade prisustvovali su zamenik načelnika Generalštaba VS general-potpukovnik Jovica Draganić, zamenik komandanta Združene operativne komande general-major Slavoljub Janićijević, načelnik štaba komande KoV brigadni general Žarko Lazarević, zamenik komandanta Četvrte brigade KoV pukovnik Zoran Nasković, načelnik štaba Prve brigade KoV pukovnik Nenad Sretenović, predstavnici Srpske pravoslavne crkve i drugi gosti.

nis-rotacija-za-Liban-12

Nema sumnje da su se srpski plavi šlemovi vratili raspoloženi i ponosni, kako zbog uspešnog reprezentovanja Vojske Srbije i države Srbije u svetu i odličnih ocena najodgovornijih ljudi u multinacionalnoj operaciji, tako i zbog sticanja velikih iskustava rada u multinacionalnom okruženju, dobre saradnje sa pripadnicima španskih oružanih snaga i upoznavanja Libana i ljudi koji tamo žive. Pešadijska četa Vojske Srbije je zadatke izvršavala u okviru Privremenih snaga UN u Republici Liban i to tako što je veći deo sastava bio smešten kod sela Gadžar na jugu Libana, a manji deo u bazi „ Migel de Servantes“, gde se nalazila i komanda sektora „ Istok“. Na poziciji UN 4-28 kod sela Gadžar, na samoj liniji razdvajanja između Libana i Izraela, nalazili su se srpski i španski vojnici sa potpuno istim zadacima i obavezama poput obezbeđenja baze, patroliranja, učešća u snagama za intervenciju ili praćenja aktivnosti u selu Gadžar. Linija razgraničenja između Libana i Izraela naziva se, inače, plavom linijom i ona uglavnom prati tehničku ogradu. Naime, Izrael je ogradio svoju državu tehničkom ogradom, što je naziv za kombinaciju betonskog i žičanog zida, tri do četiri metra visokog, sa senzorima i pratećim uređajima. Samo se u selu Gadžar ne poklapaju plava linija i tehnička ograda, pošto plava linija seče selo, dok se tehnička ograda nalazi van sela. Upravo je selo Gadžar bilo stalni predmet pažnje srpskih mirovnjaka, koji su sa kontrolnog punkta i tri osmatračnice neprekidno pratili sve aktivnosti u selu.

Jedinica srpske vojske je zadatke izvršavala u južnom Libanu, tako da su starešine i vojnici pešadijskog voda dobro upoznali taj deo zemlje. Bejrut su, recimo, videli samo u prvom i poslednjem danu misije, prilikom dolaska i povratka iz multinacionalne operacije. Utisci o izgledu Libana nisu najpovoljniji, pošto tu malu zemlju odlikuju kameniti predeli, bez šume i sa malo obradive zemlje, ali zato pripadnici voda imaju samo reči hvale za libanski narod. Libanci su na svakom koraku iskazivali prijateljsku nastrojenost prema srpskim mirovnjacima i nudili ih kafom, čajem ili kolačima. U zoni odgovornosti srpskog voda je bilo i nekoliko pravoslavnih crkava, koje su srpski vojnici posetili.

Saradnja srpskih i španskih vojnika bila je profesionalna, ali su se vremenom stvorili i prijateljski odnosi. Organizovana su zajednička druženja u cilju stvaranja zdrave atmosfere i što boljih međuljudskih odnosa. Španci su bili oduševljeni roštiljom, urnebesom, šopskom salatoma, Karađorđevom šniclom i srpskom izvornom muzikom. Sklopljena su i lična prijateljstva, tako da se brojni pripadnici srpskog i španskog voda, dopisuju, čiju preko skajpa i održavaju kontakte. Posebno popularna su bila nadmetanja u sportu između srpskih i španskih vojnika, počev od odbojke i malog fudbala, pa do turnira u stonom tenisu i bilijaru. Održavane su i sportske aktivnosti na nivou UNIFIL-a, ekipno i pojedinačno.

Zadaci su se u misiji odvijali kao na traci, vreme je brzo prolazilo, tako da srpski vojnici nisu ni imali vremena da razmišljaju o ličnim stvarima. Razdvojenost od porodica je bila jedna od stvari koje su otežavale rad pripadnika Vojske Srbije u misiji, ali kontakti putem interneta i besplatne telefonske linije sa Srbijom su značajno olakašali boravak srpskih učesnika u multinacionalnoj operaciji u Libanu. Treba naglasiti i da su uslovi smeštaja za srpski i španski vod bili odlični, što je podrazumevalo klimatizovane prostorije, vrhunsku hranu, kuhinju koja radi non-stop, dobre terene za sport i srpski klub sa srpskim kanalima na televizoru.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *