Stomaklija forever

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Dejan Stojiljković

dexa33Zavejao sneg, temepratura otišla ispod nule, pa još dahije iz Beograda raspisaše izbore… Nema šta – sjajan početak godine.

I šta onda pošteni Srbin da radi u ova teška vremena?

Dvehiljadečetrnaesta se vuče, štono bi rekao Tifa – loše vreme za nas kafanske ptice.

I da nevolja bude još veća, časne i poštene ljubitelje dobre kapljice porazila je jedna druga vest, oštrija od zime a pogubnija od izbora – nema više Stomaklije.

Ovo piće, omiljeno u narodu skoro pa kao Prvi potpredsednik Srbije, pitkije od najveštijih objašnjenja premijera, ubitačnije od januarskih računa za struju, izgleda da će otići u istoriju jer je njegov proizvođač „Prokupac“ iz… pazi sad – Beograda… maltene pred bankrotom.

Ostaće verovatno večita misterija kako to možeš da bankrotiraš ako praviš proizvod čije količine odmah rasprodaš i čija tražnja nikad ne prestaje već se samo povećava?

Svejedno, ostavimo politiku i ekonomiju po strani, nemeće se logično pitanje – ima li života posle Stomaklije?

FOTO: vukajlija.com
FOTO: vukajlija.com

Jedan moj prijatelj i kolega u kafani uvek naručuje dve odjednom, čisto da ne zamara konobara, i kaže da Stomakliju pije još od kraja osamdesetih.

Razlog je jednostavan: kvalitet proizvoda i činjenica da svaki lokal (bio to ekskluzivni restoran u hotelu sa pet zvezdica ili „sportsko bufe“ u Pržogrncima) ima u svojoj ponudi ovo piće.

Plus, za razliku od „domaćih“ rakija koje znaju da vam ponude u lokalima, zajedno sa besplatnim osmehom konobara koji vam se kune u sitnu decu da je to „gazda pekao zajedno sa rođacima“, kod Stomaklije nema mućke.

Ona je jedna i jedina.

Naravno, ne treba izostaviti činjenicu da je Stomaklija na ovim prostorima imala marketing kao nijedno drugo piće.

A taj marketing se ogledao u činjenici da je „Prokupac“ bio jedan od glavnih sponzora famoznog serijala „Lude godine“ u narodu poznatijeg i kao „Žikina dinastija“ (iako samo dva dela od deset snimljenih nose ovo ime) te da je već od drugog dela serijala Stomaklija neizostavni deo vizuelnog imidža ove celuloidne fantazije nastale u režiji Zorana Čalića a sa neponovljivim Gidrom u glavnoj ulozi.

E, sad, ako pitate filmske kritičare i ostale pametnjakoviće, oni će „Žikinu dinastiju“ žanrovski da odrede kao „novokomponovanu komediju“ ili tako nešto.

Neznalice.

„Žikina dinistija“ bi najlakše mogla da se definiše kao komedija koja prati avanture dvojice iskrenih ljubitelja Stomaklije – prijatelja Žike i prijatelja Milana.

Za početak, bacite pogled u koliko scena se u krupnom kadru pojavljuje flaša Stomaklije kao deo rekvizite i poetike ovog serijala… Ona je tu dok se strepi, veseli, tuguje i peva, pa čak i dok prijatelji igraju šah ili „Čoveče ne ljuti se“. Kada Gidra i Milan odluče da krenu u posetu bratskoj Rusiji oni sa sobom nose po dva kartona Stomaklije i posestrime joj Manastirke kako bi našoj slovenskoj braći pokazali šta je pravo piće, sem votke naravno…

Veliki broj scena se događa u kafani „Zlatno burence“ koja uopšte nije fiktivno mesto i još uvek radi. Enterijer ovog lokala je i dan-danas gotovo isti, direktno sa ulice ulazite prvo u deo gde može da se nešto pojede i popije s nogu, dok je drugi deo rezervisan za malo duže zadržavanje. Klopa je prilično dobra, naročito kuvana jela, a cene pristojne ako imamo u vidu da se kafana nalazi u samom centru Beograda, odmah ispod Terazijske česme.

[youtube url=“http://www.youtube.com/watch?v=a-wXdlabPus“ width=“560″ height=“315″]

 

Za šankom ovog uglednog beogradskog ugostiteljskog objekta, koji je, inače, još u uvek u vlasništvu naroda, tačnije državne firme „Višnjica“, prijatelj Žika i prijatelj Milan su popili litre i litre Stomaklije i tako učinili ogromnu stvar u vezi njene popularizacije u narodu.

Legenda kaže da je Gidra na setu umesto čaja, čiju upotrebu nalažu pravila filmske industrije, trsio isključivo Stomakliju i da je znao namerno da pogreši kako bi se scena opet ponovila a on sašio još koju. Ako ste fanatik i zaljubljenik u pomenuti filmski serijal, poput potpisnika ovih redova, svakako će te primetiti da Žika, Milan, Mige i ostali fanovi Stomaklije piju istu iz čaša od jednog decilitra, dakle, za njih je doza od 0,5 skroz nepraktična i apsolutno nezamisliva. U pitanju su čaše kakve odavno nisu upotrebi u našim ugostitljeskim objektima, duguljaste, sa stalkom, iz kojih Stomaklija prosto klizi. Cenim ga da ne bi bilo loše pokrenuti neku inicijativu, peticiju ili štagod prigodno da se iste vrate u srpske lokale.

Ali dok se to ne desi, mi ćemo strepeti za sudbinu jedne od najomiljenijih srpskih rakija. Činjenica da je tužna vest o njenoj sudbini objavljena čak i na stranama ugledne „Politike“ govori u prilog ozbiljnosti ove situacije. Već primećujem blagu nervozu među redovnim posetiocima kafana koji odmah sa ulaza zabrinuto pitaju:

„Imate li Stomakliju?“

Kako sam čuo, mnogi ugostiteljski objekti su sačuvali veliku količinu zaliha, ali ako kriza potraje, a zalihe Stomaklije potroše, nastaće situacija mnogo gora nego kad, recimo, ne daj Bože, padne Vlada ili bivšem predsedniku republike ugine rotvajler.

FOTO: STOMAKLIJA U BEČU/ facebook.com, profil Deki Ristić
FOTO: STOMAKLIJA U BEČU/ facebook.com, profil Deki Ristić

Pošto želim da ovaj tekst završim u optimističkom tonu, pomenuću da je Stomaklija cenjena i van granica naše zemlje. Lutajući bespućima interneta naleteo sam i na ovaj tekst koji govori blagotvoronom delovanju Stomaklije na ljudski organizam. Radi se o sajtu ALL NATURALS koji propagira zdravu ishranu a autor u svom tekstu tvrdi kako mu je Stomaklija pomogla da reši problem sa želudačnom kiselinom.

Ceo tekst možete pročitati OVDE .

Autor kažu da su njegovi problemi nestali tri dana nakon početka konzumacije Stomaklije i dodaje – „od tada imam u šteku u svom stanu minimun jednu bocu Stomaklije“.

Eto koliko je u svetu cenjen ovaj brend za koji mi ovde očigledno dovoljno ne marimo.

Ovi iz „Prokupca“ kažu da situacija nije baš toliko beznadežna, ali da ne bi bilo zgoreg da im država pomogne. I ja ga tako cenim. Ako su mogli iz bule da vade raspale fudbalske klubove i firme od kojih je i Bog digao ruke, zašto ne bi mogli da pomognu proizvođaču jednog od najpopularnijih srpskih brendova?

Na kraju krajeva, pošto, eto, idu ti nesrećni izbori, treba razmisliti i političkom benefitu tog poteza, jer, ako ćemo realno, ljubitelja Stomaklije u ovoj zemlji ima svakako više nego članova partija na vlasti.

Već zamišljam naše političare, i ove na lokalu i one u Samostalnoj republici Beograd, kako drže mitinge po kafanama, sportskim bifeima, zadrugama i klubovima golubara gde uz čašicu razgovora obećavaju glasačima kule, gradove i stabilnu proizvodnju i distribuciju Stomaklije.

A nakon što se obori koja, svi složno zapevaju „Miljacku“.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *