Na sitnicama se često može videti stanje među građanima. Tri vezane situacije u gradskom prevozu u Nišu su mi pokazale realnost koju živimo.
Kod autobuske stanice ulazi žena, obraća se kondukteru da nema novca i moli da se vozi. On odgovara da bez novca ne može koristiti prevoz. Ona insistira da su joj kondukteri rekli da može da se vozi, ako se javi kondukteru u autobusu, na šta pomenuti kondukter konstatuje da je neko slagao i da će se voziti na sopstvenu odgovornost.
Druga scena je dječak školskog uzrasta koji ulazi na stanici u autobus i kome kondukter insistira da pokaže kartu, a pošto je nema, traži da kupi i na kraju ga izbacuje iz autobusa.
Treća scena – ulazi „drčan“ građanin krupnije građe, negdje preko 100 kilograma. Prilazi mu kondukter i pita za kartu, odgovor je bio drzak i grub – “imam” (i ne pokazuje je), a kondukter zadovoljan odgovorom odlazi.
Poenta ove tri povezane situacije je što odslilavaju stanje u našem gradu i kako se ponašaju oni koji su se dokopali posla na gradskim ili „javnim“ jaslama.
U prvoj situaciji Kondukter nije ni pomislio da ženu koja mu se prvo neupadljivo obratila da nema novca za kartu zaštiti od javne blamaže, a kamo li da pomisli da eventualnoj kontroli kaže da je dozvolio da se preveze pošto mu se obratila da nema novca.
U drugoj sitaciji pokazuje svoju osionost i snagu kao službeno lice prema slabijem i ne zaštićenom.
U trećoj sitaciji pokazuje svoje pravo lice „ljigavca“ koji podvija rep pred građaninom koji ima svoj stav i držanje i koji je samouvjeren i odlučan da će se zaštititi. Njega ništa ne pita.
Ove sitacije u jednom autobusu pokazuju put našeg sunovrata u koji svaki dan tonemo zbog katastrofalne ekonomake sitacije u koju je ovaj grad doveden,pa sada njegovi građani moraju da izdržavaju gradska preduzeća i prekobrojno zaposlene stranačke aktiviste u njima.
Normalno oni građani koji imaju snagu da se realno suprostave drskin službenicima i dalje će moći da koriste u ovom slučaju usluge prevoza, a da ne kupuju karte.
Tako je i sa svim drugim službama, ne diraju jake i drčne, a onima koji žele da svoja prava ostvare po zakonu, fali još jedan papir, jedino drčni i samouvjereni mogu da ostvare sva prava, pa čak i ono što po zakonu nije dozvoljeno.
Da , da …….. važan je pravopis !!!
Vuk K. može biti ponosan !
Gde su „10 Božjih zapovesti“ i moral , solidarnost , humanost…
Da je ovako samo u Nišu – kolaj rabota !
Cela Srbija je otišla u „aut“ ili u „ofsajd“ !
1. Pisanje rečce „ne“ uz prideve ide spojeno.
2. Glagol hvaliti se koristi u smisli pohvaliti nekog, izraziti se o nekome pohvalno. Vi ste ovde hteli da kažete da nešto „fali, nedostaje“.
Pretpostavljam da se u poslednjeoj recenici ne hvali papir, vec da je u pitanju nedostatak papira, pa bi trebalo da pise „fali“.
Ne diraju jake i one sto im pokazu zube.Na zalost,taj jaki gledace samo svoju pozadinu,nece da rec kaze da pomogne ovoj sirotici ili detetu.