Za stid: Niš je Knezu Lazaru dao ime jednog sokačeta – i to „slepog“!

Miroljub MARKOVIĆ, komentator-urednik "NONO“ novina
Miroljub MARKOVIĆ, komentator-urednik „NONO“ novina

– Konstantinu bulevar, a knezu Lazaru sokače – Koga li će stići Lazareva kletva…

Da mi je neko pričao, ne bih mu poverovao. Ovako, evo, stojim na sred Trošarine u Nišu i – ne verujem sopstvenim očima. Okrenut u pravcu Niške banje, tridesetak metara desno od početka Bulevara Cara Konstantina, gledam i ne verujem ono što vidim. Onda kamerom beležim, pa da se skupa čudimo – i krstimio, naravno… Ko ne dođe na Kosovo ravno, ništa mu ne rodilo… Odjekuju mi odnekuda reči Lazareve kletve. A ko zakuca ovu tablu sa povećim iskrivljenim ekserom – šta njega da stigne? Ili – onog ko naredi ovako nešto, ko dozvoli i ko ne vide ovako nešto…

Od Konstantina, cara velikoga rimskoga, veličanstvenoga, rođenog brata našeg nišlijskog, opraštasmo se cele pretprošle godine uz svesrdno svojatanje na njegovih ravno sedamnaest vekova, od kako se udostojio da prizna i priđe hrišćanstvu. I dadosmo mu golemu nišlijsku pažnju i ljubav iskrenu i bezgraničnu, naravno, uz sveopštu podršku zapadnog i istočnog sveta. A kao najupečatljiviji i sa satelita čak vidljivi dar dadosmo mu i ceo jedan bulevar koji spaja, ni manje ni više, nego ovaj naš bezgranično lepi i veliki Niš sa jedinstvenom svojom obližnjom, ravno osam kilometara udaljenom Niškom banjom. I sve bi to bilo veličanstveno, sjajno, pohvalno i dostojno samopoštovanja razumljivo i opravdano, da nije, tik na početku ovog veličanstvenog bulevara smešteno jedno „veličanstveno“ sokače, koje ni u najgroznijem snu ne bismo videli da nije table na kojoj piše „ULICA KNEZA LAZARA“!? Da se razumemo, nije šala, nije prevara, nije san već vrlo neprijatna java: veličanstveni Bulevar Cara Konstantina od osam kilometara dužine i Ulica Kneza Lazara od svega stotinu i nešto metara i to, pazi sad – slepa! Ima početak, na samo tridesetak koraka od početka golemog bulevara, ali ima i kraj bez prolaza- slepi završetak na nečijoj ogradi. A povrh svega – uska ulica, uličica, sokače, bre!

kneza1

E pa, ljudi moji, hajde sad da vidimo o čemu se to ovde radi? O Konstantinu su, rekosmo, pretprošle godine i vrapci naučili da je to bio najdostojniji srpski Rimljanin i

blago nama Nišlijama, rodio se tu u našem veličanstvenom gradu na Nišavi, pa je sa majkom Jelenom proglašen za sveca i to je, a nikako nije šala –niška slava Sv. Konstantin i Jelena. Kao što se isto tako zna, slavi se početkom juna svake godine. Ali, ima tu i nešto što su čak i vrapci čuli, ali, eto, ni oni nisu umeli da artikulišu kako treba da bi vajna niška politička i intelektualna elita čula i shvatila. Sve te silno umne i pametne glave kao da nikada nisu čule, niti umele da razaberu da je Konstantin istovremeno upamćen i kao ženoubica i sinoubica! To je nesporna istorijska istina, ali nije „zgodno“ bilo ni da se pomene. Nije on, doduše, ni Srbin, ni stari Sloven, ali je zato mnogo verovatnije bio i njihoov progonitelj i ubica. Ova priča može nadugačko da se raaspreda, ali prosto – nije to glavna tema!

Ko je onda bio Knez Lazar? Samo po sebi izaziva čuđenje: Da li treba ovako nešto pitati i koga sve pitati? Pa, ljudi moji, da li postoji đak prvak koji ne zna tačan i konkretan odgovor na ovo pitanje? Sudeći po nespornim činjenicama o Konstantinovom bulevaru i Lazarevom slepom sokačetu u sred Niša, sve mi se čini da ni mnogo odrasliji od osnovaca ne znaju ono što bi morali da znaju o sopstvenoj istoriji. Da li treba zaboravljati i potcenjivati zato što je Lazar Srbin i to onaj poslednji i najveći srpski vojskovođa stare Srbije koji je predvodio svoj narod u odsudnoj bici na Kosovu 1389.godine. Od tada je prošlo „samo“ 626 godina, a od Konstantina sedamnaest vekova!? Pa ispada – što je dalje i što je više nešto tuđe, to je važnije!

Eto, Niš se tako odužuje svojim precima. Pitam se samo: da li bi tako nešto moglo da se desi u komšiluku, u Kruševcu, recimo? Ne pitam zato što je taj grad bio sedište Lazarevo, već zato što je to grad u kome se gradonačelnik Bratislav Gašić afirmisao i nametnuo odličnim vođenjem grada, da bi zaslužio funkciju ministra vojnog. Šta je, primera radi, mislio i da li je uopšte o svom Nišu nešto mislio njegov gradonačelnik Zoran Perišić? Ili: šta misli njegov glavni koalicioni partner Mile Ilić, ili njegovi najbliži saradnici? Bar kad je reč o onim najbližim iz dosadašnjeg Gradskog odbora SNS? Ma, pitam se na kraju: nije li se zbog ponižavajućeg Lazarevog sokačeta pored Konstantinovog grandioznog bulevara rasrdio i sam veliki šef naprednjaka Radomir Nikolić kada je ovih dana raspustio Gradski odbor SNS Niša sa Zoranom Perišićem na čelu? Sticaj okolnopsti ili ne, ali Knez Lazar se na svojstven način oglasio iz sokačeta koje su mu dodelili neodgovorni domaćini ovog grada. A koga će sve još stići Lazareva kletva, ostaje tek da se vidi.

 

1 Comment

  1. Ovo je samo da se zna ko smo kakvi smo i da nije od onoga što nam se dešava ništa slučajno. Pre nekoliko godina smo se trvili da li majstor barbuta i ostalih kocki treba da ima svoj bulevar u Nišu, i on pored toga dobi i spomenik na keju.
    A samo radi podsećanja DR. Danilo Rašković, jedan od stubova ustrajanja tehničkih fakulteta u Nišu, čovek koji je decenijama stvarao čuvene generacije inženjera, nosilac dva doktorata i to iz mehanike i matematike, evropska naučna veličina u Nišu nema ni obeležje.Ovo nije stid onima demokratske vere jer su oni prodali veru za večeru zapadnim mentorima pre 20 godina, ovo je na sramotu onima koji sada obitavaju na niškim tehničkim fakultetima.

Оставите одговор на Milan Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *