Objavili mir ratu

Drugi susretU okviru Dana domaćeg filma koji se organizuju u 11 gradova Srbije besplatnim projekcijama dokumentarnih filmova koje je pomogao Filmski centar Srbije,niška publika je, uz inače skromnu medijsku pažnju, imala priliku da u bioskopu „Vilin grad“ vidi izuzetan dokumentarac reditelja Željka Mirkovića „Drugi susret“ koji je već nagrađivan na festivalima u Americi i širom sveta i bio i srpski kandidat za Oskara u kategoriji dokumentarnog filma.

To je dubko emotivna antiratna priča o posleratnom prijateljstvu nastalom između jugoslovenskog raketaša pukovnika Zoltana Danija iz Kovina i američkog pilota Dejla Zelka koji se katapultiranjem spasao nakon što je 27.marta 1999.godine iznad Budjanovca u Vojvodini raketna  raketna jedinica predvođena pukovnikom  Zoltanom  pogodila i oborila američki bombarder „F- 117 A“ koji je zbog svoje stelt konstrukcije do tada smatran „nevidljivim“ i neprikosnovenim u svetu.O ovom filmu i neobičnom prijateljstvu nastalom sa američkim pilotom na njegovu inicijativu koja je iskreno privaćena, za Građanin govori penzionisani pukovnik, sada uspešan  pekar u rodnom Kovinu pukovnik Zoltan Dani.

Pukovik Zoltan Dani oborio je „F 117“ zvanog „nevidljivi“, koji je bio ponos američkog ratnog vazduhoplovstva, inovacijama na raketi tipa „Neva“ koje i sada čuva kao tajnu, a mogao je prema interesovanju nekih velikih vojnih sila sa Istoka da je unovči za milionske sume novca i postane njihov vojni konsultant.Odlučio je ipak da mirno i bez mnogo pompe  ode u penziju i sa svojom porodicom u Kovinu otvori skromnu pekarsku radnju koja i danas uspešno posluje.Na drugoj strani, američki pilot Zelko, čiji se deda inače svojevremeno u Ameriku doselio iz Ljubljane, nakon što je njegov „nevidljivi“ pogođen i srušen iznad Budjanovca, spasao se katapultiranjem, prizemljio u jednoj šumi par kilometara od mesta gde je gorela olupina „F 117“, da bi ga nakon što je radio vezom lociran,posle desetak sati spasili američki specijalci koji su  helikopterom stigli iz Bosne.Kao i Zoltan, pilot Dejl Zelko odbio je na prvi pogled vrlo primaljive  da se medijski eksponira i „unovčava“ ono što mu se desilo kao iskusnom pilotu. Otišao je u penziju, posvetio se svojoj porodici i trenutno radi kao konsultant u jednoj kompaniji koja proizvodi sedišta za automobile.

– U godinama posle rata, znajući da je američki pilota preživeo, kopkalo me ko je on i počeo sam da se oko toga interesujem, da bih na kraju i saznao ko je i kako se zove. Reditelju Željku Mirković koji je inače sa mnom već snimio kraći dokmentarac „21 sekunda“, koliko smo inače pre ispaljivanja rakete imali vremena da uključimo radar, lociramo i nanišanimo uočeni cilj  kako nas ne bi locirao „Avaks“, rekao sam da bi voleo i da lično upoznam američkog pilota.Željku se to dopalo, video je u tome i izazovnu priliku za sjajan dokumentarac i onda smo se ja i pilot Zelko koji je prihvatio moj poziv da me poseti,  videli u mom rodnom Kovinu 12 godina posle onog inače nimalo prijatnog „ratnog susreta“ na nebu, kaže za Građanin Zoltan Dani.

Zelko je, došavši u Kovin doneo i poklon svoje supruge, veliki stolnjak na kojem je ona meni, Zoltanu, njegovoj  porodici  i  narodu uputila reči izvinjenja za bombardovanje, opisujući i sve strepnje svoje porodice za sudbinu oca koji je vojni pilot i koji po svetu gađa ciljeve koje mu inače drugi biraju. Kasnije, kada smo ja, supruga i sin uzvratili posetu Zelku u Ameriku smo kao poklon odneli ručno heklani stari stolnjak koji smo decenijama čuvali kao uspomenu na baku, kaže Zoltan.Američki pilot, kojem su se u pekari porodice Dani posebno dopale štrudle sa jabukama i gde se okušao i u razvijanju kora zapitu, poželeo je tada i da da svojim domaćinom obiđe mesto pada njegovog aviona, kao i jednu jarugu u šumi kraj male rečice u koju se sklonio nakon što se padobranom prizemljio posle katapultiranja i gde je i dočekao svoje specijalce spasioce.Zoltan je inače odveo američkog pilota i u Muzej vazduhoplovstva u Zemunu gde je sa uzbudjenjem video delove olupine svog oborenog aviona.

– Zelkov boravak kod mene u Kovinu i onda i boravak mene, moje supruge i sina kod njega u Americi, bili su puni emocija, dirljivih priča o strepnjama porodica čiji su očevi angažovani o ratu, iskrenih antiratnih poruka i detalja o jednom iskrenom prijateljstvu dva bivša ratna protivnika.Pošto je Dejl kada je došao u Kovin meni na poklon doneo maketu bombardera „F 117“ i zamolio me da ga „ne diram jer nema više primeraka“, ja sam mu u Ameriku odneo kao poklon malu maketu naše rakete „Neva“ kojom je bio pogođen, irađenu od mesinga. To mu se dopalo i „Nevu“ je odmah stavio na policu na kojoj je inače imao poređane makete svih tipova borbenih aviona na kojima je u svojoj karijeri leteo.Inače, posebno prijatno iznenađenje bilo nam je priređeno kada je Dejlov sin, u njihovom domu  nama u čast na violini odsvirao „Svilen konac“.Sve u svemu naše dve porodice sada već vezuje jedno veliko i iskreno prijateljstvo o čemu smo ja i Dejl sa puno emocija već govorili na brojnim festivalskim i drugim projekcijama ovog dokumntarnog filma širom Amerike. Ja imam običaj da kažem da mi ovim filmom i javnim nastupima povodom filma na pravi način „objavljujemo mir ratu“, kaže Zoltan, napominjući da ga u takvu misiju ovog filma uveravaju i reakcije publike.

Američki pilot bio je iznenađen kada je u Kovinu video da je kućni broj porodice Dani „117“ i dobio objašnjenje da je to sasvim slučajna simbolika.A onda su otkrili i zanimljivost da da su im i inicijali isti /D.Z/.A onda su se dalje  pitali i da li je opet samo slučajno što se reditelj Mirković zove Željko, jer je  Dejlovo prezime  inače izvedeno od imena njegovog dede Slovenca Željka /Zelko/…Kao da ima neka „tajna veza“ kažu tim povodom.Napominju i da je petogodišnje snimanje i „sklapanje“ ovog dokumentarca trajalo punih pet godina i da se prijateljstvu porodica Dani i Zelko iskreno pridružila i porodica reditelja Mirkovića.

Reditelj Željko Mirković je inače diplomirao TV režiju na Akademiju umetnosti u Beogradu 1999. godine, a postdiplomske studije završio je u Strazburu. Njegovi dokumentarci   su bilu u selekcijama i bili nagrađivani  na više od 200 međunarodnih filmskih festivala i emitovani na najpoznatijim TV stanicama  u Evropi, Sjedinjenim Američkim Državama i Aziji, a postoje izgledi da „Drugi susret“ u toku ove godine bude predstavljen i publici u Australiji..

M.Doderović