Amira Medunjanin, Bojan Zulfikarpašić i Nenad Vasilić na zatvaranju Nišvila

Svojevrsna all stars postava muzičara poniklih na ovim prostorima: Amira Medunjanin, Bojan Zulfikarpašić i Nenad Vasilić nastupiće poslednjeg dana Nišvila, u nedelju, 16. avgusta. Osim što su, pojedinačno gledano, poslednjih godina u evropskim razmerama sigurno među najcenjenijim i najaktivnijim muzičarima – Amira, Bojan i Nenad veoma često sarađuju na zajedničkim projektima čiji je zajednički imenilac – savremeni džez pogled na muzičku tradiciju sa ovih meridijana.

Bojan,-Amira-i-Nenad
Bojan, Amira i Nenad

Poznati muzički kritičar Gart Cartwright nazvao je Amiru Medunjanin „bosanskom Bili Holidej“ poredeći način na koji se ona igra sa sevdahom, nalazeći novi kontekst i formu u tradiciji staroj stotinama godina. Ova rođena Sarajka, sevdalinku je čula od svoje majke i ubrzo joj je postalo jasno da će to biti njen životni put. Pažnju muzičke kritike i publike skrenula je gostovanjem na albumu sastava Mostar Sevdah Reunion „A secret gate“ (2003. godine), a pre tačno 10 godina objavila je prvi samostalni album („Rosa“) koji je dobio odlične kritike u celoj Evropi, i posebno u Velikoj Britaniji. Naredna izdanja samo su potvrdila hvalospeve da je Amira Medunjanin umetnica koja je izgradila svoj stil, dovodeći stare tradicionalne pesme do nivoa (mnogi bi rekli – savršenstva) koji će biti teško nadmašiti. Zato, kada muzikolozi sa zapada treba da objasne (i za naše balkanske prilike teško „prevodljiv“) pojam „sevdah“ – dovoljno je da puste nešto sa albuma Amire Medunjanin.

Pijanista Bojan Zulfikarpašić, u Francuskoj gde živi i radi više od četvrt veka, poznatiji kao Bojan Z, rođen je u Beogradu, a klavir je počeo da svira kada je imao pet godina. Još u tinejdžerskim godinama svirao je džez sa različitim beogradskim postavama, a 1989. godine proglašen je za najboljeg mladog džez muzičara u Jugoslaviji. Kako sam kaže, za tradicionalnu muziku Balkana zainteresovao se još kada je svirao u vojničkom orkestru tokom služenja vojnog roka, što je uticalo na njegov dalji rad. Krajem osamdesetih, preselio se Pariz i ubrzo uspostavio saradnju sa vodećim francuskim muzičarima (Henri Texier, Noël Akchoté, Julien Lourau, Magic Malik, Marc Buronfosse…). Prvi album pod svojim imenom obajvio je 1993. Godine („Bojan Z Quartet“ za poznatu džez etiketu „Label Bleu“), za kojim je usledio „Yopla!“, a 1999. godine učestvovao je u multietničkom projektu „Roots“ zajedno sa muzičarima iz Alžira (Karim Ziad), Turske (Kudsi Erguner) i Makedonije (Vlatko Stefanovski). Izdanje koje mu je donelo još širu popularnost u svetskim džezerskim krugovima je solo klavir album „Solobsessions“ iz 2001. Godine. Na narednim izdanjima sarađivao je i sa američkim mnogim američkim i francuskim muzičarima (Scott Colley, Nasheet Waits, Ben Perowsky, Ari Hoenig, Remi Vignolo…), a poslednjih godina se uspešno bavi i producentskim poslom (albumi Amire Medunjanin, Mišela Portala…). O Zulfikarpašićevom rejtingu u Francuskoj, ali i šire – dovoljno govore nagrade i titule: godine 2002. dobio je najveće priznanje Francuske vlade u domenu umetnosti – titulu „Chevalier de l’Ordre des Arts et des Lettres“, kao i nagradu za muzičara godine „Prix Django Reinhardt“ koju dodeljuje Francuska akademija za džez, a 2005. godine proglašen je za najbočljeg evropskog džez muzičara.

Ako je Bojan Z. poslednjih decenija najuspešniji srpski džez muzičar u evropskim razmerama, onda je kontrabasista, kompozitor i aranžer Nenada Vasilić – sigurno najuspešniji niški džezer u inostranstvu. Posle završene srednje muzičke škole u Nišu, Vasilić je otišao na studije džeza u Grac i ubrzo zauzeo istaknuto mesto na austrijskoj džez sceni, o čemu svedoči i činjenica da je kao „sideman“ često učestvovao i u veoma relevantnim internacionalnim postavama koje su predvodili pevači Mark Murphy i Sheila Jordan, ili trubač Stjepko Gut. Godine 1998. Vasilić je osnovao svoj džez kvintet na čijem repertoaru nema „klasičnih“ američkih džez standarda, već je fokus bačen na fuziju evrospkog džeza i improvizovane muzike sa melodijam i ritmovima iz ogromne riznice tradicionalne muzike Balkana. Ovakav koncept doživeo je veliki uspeh, pa su tim tragom krenuli i mnogi drugi muzičari, tako da poslednjih godina gotovo da nema austrijskog džez benda koji na repertoaru nema obradu neke tradicionalne pesme sa ovih prostora. Osim kao lider sastava i čest gost na albumima drugih muzičara, Nenad Vasilić je snimio i odlično ocenjen solo kontrabas album „The Art of Balkan Bass“.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *