Bajka o stranim investicijama i šta je to BDP čime se hvale sve vlasti?

dusan-Zogovic
piše: Dušan Zogović, diplomirani ekonomista

Svedoci smo da se u domaćim medijima, u poslednje vreme, često spominje „bruto domaći proizvod“ sa akcentom na njegov rast kao uslov za bolji živod građana. Niko od političara, iako se obraćaju građanima, nije našao za shodno da im objasni šta je ustvari BDP, kako se raspodeljuje, kako je povezan sa životnim standardom građana i gde je u suštini prostor za njegov rast.

Pokušaću da odgovorim na gore navedena pitanja i da ujedno objasnim zašto aktuelna ekonomska politika ne može dovesti do rasta BDP-a, a samim tim i životnog standarda građana.

Ne samo to, već ona ima suprotan efekat, efekat daljeg urušavanja BDP-a i standarda naših građana.

BDP (Bruto domaći proizvod) se u ekonomskoj teoriji definiše na sledeći način:

BDP predstavlja tržišnu vrednost svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u jednoj zemlji u određenom vremenskom periodu“.

Suština je u sledećem, kroz proizvodnju dobara i usluga stičemo dohodak (radnici – platu, a vlasnici preduzeća – profit), koji kasnije koristimo za kupovinu nekih drugih proizvoda i usluga. Ovako novac kruži u privredi jedne zemlje. Ono što iz ovoga sledi je da moramo povećati proizvodnju kako bi ukupan dohodak bio veći i kako bismo u krajnjoj liniji mogli više da trošimo, tj. da imamo viši životni standard.

Gde je onda problem?

novac

ZNAČAJ RASPODELE BDP – a

Pomenuli smo već da se kroz proizvodnju stiče dohodak. Njega dalje koristimo za potrošnju, tj. kupovinu drugih proizvoda i usluga.

Kako će se dohodak raspodeliti je od suštinske važnosti za rast BDP-a, a ključnu ulogu u tome ima država. Raspodela dohotka u Srbiji se odvija na sledeći način: mali broj privilegovanih pojedinaca (vlasnici krupnog kapitala i politička elita) ubira nesrazmerno veliki deo ukupnog dohotka i tako se veliki deo tog dohotka ne vraća u potrošnju. On završava na bankovnim računima u inostranstvu, kupovini nepokretnosti (takođe u inostranstvu), kupovinu skupocenih automobila (takođe iz inostranstva) itd. Na taj način ovaj deo dohotka ne doprinosi daljem povećanju BDP-a jer se ne troši na kupovinu dobara i usluga proizvedenih u Srbiji i što je još gore dovodi do odliva deviza iz zemlje.

Šta bi se desilo da se država odluči na drugačiji model raspodele BDP-a tj. da se ukupan dohodak preraspodeli pravednije, odnosno ravnomernije – da umesto malog broja previše bogatih i velikog broja socijalno ugroženih, dobijemo jaku srednju klasu, koja je ključna za rast BDP-a. Ovo je moguće postići adekvatnom poreskom politikom (većim oporezivanjem najbogatijih i usmeravanjem tako prikupljenih sredstava na mala i srednja preduzeća).

Srednja klasa bi veliki deo svog dohotka (plate), vraćala u potrošnju (kupovinu proizvoda i usluga). To bi dakle dovelo do veće tražnje za proizvodima i uslugama, a obzirom da Srbija ima slobodne kapacitete, i do veće proizvodnje, tj. rasta BDP – a. Veća proizvodnja zahteva zapošljavanje novih radnika, oni dalje ostvaruju dohodak (primaju platu), koji dalje povećava potrošnju i kreće investicioni ciklus. Ono što je veoma bitno jeste da se ta uvećana potrošnja usmeri na domaće proizvode i usluge, ali o tome u drugim tekstovima.

Prelazimo na drugi problem.

ZNAČAJ VLASNIŠTVA NAD KAPITALOM

Koliko je bitno ko su vlasnici kapitala nad preduzećima u jednoj zemlji najbolje ilustruje DEVIZNI BILANS (svi prilivi i odlivi deviza)

Kada smo malopre pomenuli da novac kruži u privredi jedne zemlje, zaboravili smo na jednu veoma bitnu činjenicu. U toj činjenici leži odgovor, na sve naše muke, na bezuspešne pokušaje svih vlasti od 2000 god. do danas, da značajnije povećaju BDP i sa tim u vezi standard građana Srbije. U toj činjenici leži odgovor zašto ni ova vlast nije uspela, niti će uspeti da značajnije poveća BDP.

O čemu u stvari govorimo?

Govorimo o činjenici da novac kruži unutar jedne zemlje samo u slučaju zatvorene privrede. U uslovima otvorene privrede, kakva je nažalost privreda Srbije, novac malo kruži, malo se odliva, malo kruži malo odliva i logično sve ga je manje i manje. Manje novca, manje potrošnje, manji BDP, niži standard građana Srbije.

Ovde govorimo o odlivu novca na različite načine:

Uvoz > izvoz => odliv novca (deviza)
Privreda u stranom vlasništvu => odliv novca (deviza)
Banke u stranom vlasništvu => odliv novca (deviza)
Srbija nema more => odliv novca (deviza)
Itd.

Da budem savršeno jasan, devize su najoskudniji resurs Srbije, a mi ih bacamo na uvoz svega i svačega. Kada bi smo samo delimično zamenili uvoz, domaćom proizvodnjom, naš BDP bi počeo značajnije da raste.

Pokazaću na primeru jedne privatizacije ( prodaje preduzeća stranom vlasniku ), koliko ovakva investicija ima negativnih efekata na BDP.
PRIMER DIN – ( Duvanska industrija Niš )

Pre privatizacije

Uzmimo za primer „Duvansku industriju Niš“. Dok je kompanija bila u vlasništvu Srbije, ukupan dohodak se merio u sledećem.

Dve hiljade radnika je primalo platu unutar same fabrike.

Fabrika je duvan nabavljala od naših seljaka, tako da su dohodak ostvarivale i porodice koje su duvan proizvodile.

Kompanija je donirala kulturu i sport, pa su dohodak ostvarivale ikulturne i sportske organizacije i radnici u istim.

Kompanija je na kraju godine ostvarivala profit pa je dohodak ostvarivala i Srbija, kao vlasnik DINa.

Svi ovi subjekti su dohodak trošili na kupovinu drugih proizvoda i usluga (hrana, obuća i odeća, kućna hemija..), pa su dohodak ostvarivali i radnici u drugim privrednim granama. I tako u krug. Vidite koliko dohodaka, vezanih za jednu kompaniju.

Nakon privatizacije

Od dve hiljade radnika, danas u kompaniji radi mnogo manje. Od njih, oni koji primaju najveće dohodke su stranci ili ljudi iz Beograda. Konkretno značajno smanjenje dohodka, samim tim BDP – a, kako za Srbiju, a još više za Grad Niš.

Duvan se više ne nabavlja od naših seljaka, tako da bez dohotka ostaju i oni. Još gore dolazi do prelivanja dobiti preko transfernih cena. (kupovinom repromaterijala, u ovom slučaju duvana, po višim cenama od realnih, deo profita napušta DIN i pre nego se prikaže u finansijskim izveštajima, kako se ne bi platio porez na dobit)

Kompanija danas u mnogo manjoj meri donira sport i kulturu, tako da bez dohotka ostaju i radnici u ovim ustanovama.

Realni profit koji DIN ostvaruje danas je značajno veći nego ranije jer su se svi ovi dohodci (plate, donacije) koji su ukinuti, prelili u profit kompanije. Ali sada profit kompanije nije dohodak Republike Srbije, već dohodak kompanije koja je u stranom vlasništvu. To znači da na kraju svake godine DIN isplaćuje svom vlasniku u inostranstvu DIVIDENDU, koja je dohodak vlasnika kapitala i što je još gore, to dovodi do odliva DEVIZA, za koje smo već rekli da su najoskudniji resurs u zemlji.

Ono što je ostalo od ukupnog dohodka su dakle plate proizvodnih radnika, njih manje od hiljadu. Međutim ni to nije kraj. Oni danas svoj dohodak ne troše isključivo na domaće proizvode, već on odlazi i na proizvode iz uvoza, što dodatno smanjuje BDP.

EPILOG

Glavni krivci za stagnaciju BDPa su: loša ekonomska (poreska) politika, strano vlasništvo nad privredom Srbije i ukidanje carina na uvoz robe i usluga čime je uništena srpska privreda i srednja klasa, pravi generatori rasta BDP-a.

Strane investicije, naročito one koje su došle kroz proces privatizacije imaju niz negativnih efekata po BDP Srbije, i životni standard građana. Na samom početku one dovode do priliva novca (deviza) u Srbiju, ali na duži rok one imaju negativan efekat, tj. dovodiće do odliva deviza VEČNO. Obzirom da nam je i uvoz veći od izvoza, mi te devize možemo dobiti samo kroz:

Novo zaduživanje u inostranstvu => rast javnog duga => dodatno slabljenje suvereniteta Srbije => MMF traži nova smanjenja plata i penzija

Dalja prodaja resursa strancima (TELEKOM, EPS, BANjE, POLjOPRIVREDNO ZEMLjIŠTE…)

Zvuči poznato???

10 Comments

  1. Ako je ovo analiza čoveka koji je stvarno završio ekonomiju, onda naša ekonomija i nema nikakve šanse. Ako je pak samo kupio diplomu, ajde negde zadovolji konkurs i ne istrčavaj u javnost sa stvarima o kojima ništa ne znaš. Iako se slažem da ekonomska politika nema veze sa vezom, ova analiza takođe nema veze s’vezom. Ne mogu sad da idem u detalje, ali ajde daj bar neki podatak, na primer koliko je DIN pre i posle privatizacije plaćao porez na dobit, na primer, bilo šta…mene je sramota ovako paušalne analize jednog „skonomiste“.

  2. Очиглрдно да овај момак није добио радно место које је очекивао или га нека друга мука тера на овакве испаде…ако је образовање оно што чини ову сторију релевантном…зашто није рекао и све узроке и последичне везе диктираних услова и мафијачшких закона који су и донели „демократију“ у земљу која није дорасла таквом изазову?

  3. Da li autor može navesti primer zemlje koja sve drži u domaćem vlasništvu i ima visoke carine, a da je razvijena? Venecuela se svakako ne računa.

    1. Ne može se sve držati u domaćem vlasništvu ali ključne grane i resursi da. Dobar primer je Belorusija koja odoleva uplivu stranog kapitala i naročito stranog uticaja i ima daleko bolju poziciju i standard od Srbije. Takodje tu je Madjarska, Poljska, istočne države koje su bankarski sektor i trgovinu zadržale u svom vlasništvu. I jos nešto, sve drzave koje danas zagovaraju slobodnu trgovinu i slobodan protok kapitala ranije su bile strogo protekcionisticke. Tek kada su ojačale pocele su da zagovaraju neoliberalizam.
      Hvala

    2. Belorusiju navodite kao dobar primer, sa prosečnom platom od 200$? A gde oni da odu na more sa tom platom? Gde da putuju turistički, a da je izvan zemlje? Belorusija je jedna jako tužna zemlja zaglavljena u prošlom veku.

  4. Dobar tekst kao i uvek. Potrebno je sto vise pisati ovakve tekstove koji su potkovni cinjenicama, koji su strucni, a opet dovoljno razumljivi za sve ljude, bilo koje da su struke.
    Problem je sto nasi ljudi hoce vodju, lidera, navikli su tako.. I vezuju se i glasaju za njega (sada je Vucic aktuelan) i uopste ne razmisljaju o tome kako vodi drzavu i ekonomiju.
    Nego, priveo Miskovica, i od tada neka radi kako hoce i sta hoce, ja glasam za njega. A to sto je unistio sve sto je iole ostalo neunisteno, to nema veze.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *