Dan kada se sećamo

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Milan Stefanović

milan stefanovicNe znam da li bi nam bilo bolje sa njim. To sad niko ne može da zna, a pitamo se, svakodnevno, evo već jedanaest godina. Zoran, na žalost, nije dobio priliku da sprovede neke svoje političke ideje, koje su se činile, i sada se čine, skroz ispravnim. Možda smo mi tada bili naivniji, mlađi, sa više entuzijazma, pa smo tim idejama toliko poverovali, ali je Đinđić davao iskrenu nadu da zaista želi napredak , promenu i primenu zakona.  A ovi, što su ostali da vladaju i pozivaju se na njegove reči i delo, ni sami sebi ne veruju, uplelisu se u laži, obmane i prevare i iz tog vrzinog kola ne znaju i ne žele…

djMnogi su posle njega bili na vlasti, ali im je jedno zajedničko, nisu imali hrabrosti da pred lice pravde izvedu političke naručioce Đinđićevog ubistva.  Ubice i plaćenici koji sede u zatvoru zbog njegovog ubistva, nikad ništa nisu uradili bez da im neko plati, a mi eto (ne)znamo ko im je platio za Đinđića. I tako godinama, država koketira sa kriminalom, a ako neko poželi da izađe iz tog političkog blata, da povede Srbiju drugim putem, plati glavom.
Od celokupnog više partijskog sistema u Srbiji, za zadnje 23 godine, kad se sve sabere i oduzme, ostala nam je samo ta Đinđićeva vizija, to sećanje da smo nekada imali nadu. Sve ostalo je vredno zaborava, a zaboraviti se ne može, iz izbora u izbore, ista noćna mora u kojoj živimo…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *