Jelašnička klisura – mesto gde se lepota bori sa užasom

Piše i slika: Violeta Milosavljević, profesorka biologije

Jedan od bisera prirode, nalazi se u neposrednoj blizini Niša. Reč je o Specijalnom rezervatu prirode „Jelašnička klisura“.


Dolaskom na ovaj teren očekujemo prelepu prirodu, odmor i relaksaciju od gradske vreve i gužve. Priroda je zaista prelepa, ali od mira i tišine, naročito vikendom ili tokom praznika, nema ništa, jer tada se okupi veliki broj ljudi koji pored toga što roštiljaju, puštaju preglasnu muziku, umesto da uživaju u žuboru rečice i pesmi ptica. Ali nije nevoljama tu kraj.


Kada krenemo duž reke celom duzinom je žbunje i rastinje obmotano đubretom. Tužno je gledati jedno takvo zaštićeno prirodno dobro okovano plastikom i svakojakim drugim materijalima. Ovaj problem je posledica neorganizovanog odlaganja i odnošenja smeća iz sela uzvodno, pa meštani otpad bacaju na obalu reke.

Nedovoljna ekološka svest, nekultura i nebriga od strane stanovništva su ipak jedan od glavnih razloga stvaranja divljih deponija. Kada nivo vode nadođe nakon zime, usled topljenja snega ili učestalih kiša, to smeće krene nizvodno i zadržava se na biljkama pored reke. Problem nije samo estetske prirode, već mnogo širi i kompleksniji. Takva pojava pogubna je za živi svet u vodi, jer se deo ovog otpada rastvara u vodi i ispušta mnogo štetnih materija, koje završe u telima biljaka i životinja ali i za organizme koji naseljavaju obalu. Na ovom mestu prirodne lepote vode ljutu bitku sa posledicama ljudske bahatosti, nemarnosti i neorganizovanosti. Priroda nam sve oprašta, buja, živi i daruje nam lepotu, ali da li ćemo sami sebi moći da oprostimo, to je pitanje.

Da se podsetimo nekih od vrednosti naše lepe Jelašničke klisure.
Područje Jelašničke klisure, kao stanište reliktnih i endemičnih vrsta, ima izuzetan značaj u proučavanju istorije živog sveta Balkanskog poluostrva.

Pored mnogobrojnih endemičnih vrsta biljaka, najznačajnije su dve endemoreliktne vrste ramondija (Ramonda serbica i Ramonda nathaliae). Endemorelikti su vrste koje su nastale pre nekoliko desetina miliona godina, odolele su ledenom dobu i opstale do danas, a da li će preživeti „ljudsko doba“ ostaje nam da vidimo.

Klisura Jelašničke reke je bogata i raznovrsnom morfološkom ornamentikom i vodopadima. Stena je oštar dolomitski krečnjak. Deo područja Jelašničke klisure površine 115,73 ha stavljen je pod zaštitu 1995. godine Uredbom Vlade Srbije.

Jelašnička klisura je takođe prvo penjalište u Srbiji posvećeno samo sportskom penjanju, gde postoji 58 smerova, raznih visina. Pored toga ova klisura je omiljeno izletište nišlija i lokalnog stanovništva.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *