Može i tako: Aleksandar sedi pod šljivom u rodnom Mozgovu i programira

Aleksandar Popović ( 36) iz sela Mozgova kraj Aleksinca, pokazao je da ne mora svaki čovek da živi u gradu ili da ode u inostranstvo, kako bi se bavio IT sektorom.

Aleksandar Popović

Imao je Aleksandar Popović, ponudu da ode u Nemačku, Austriju,Belgiju,Švedsku ali nije hteo. Odlučio je da ostane u svom planinskom selu Mozgovu, ispod Bukovika i pravi softver za svet.

Kada smo ga posetili, on je sedeo u svom dvorištu prepunom šljiva i pravio kompjuterski program za inostranog kupca.

Aleksandar je završio Mlekarsku školu, s namerom da se zaposli u lokalnoj mlekari koja je bila samo obećanje ali nikada nije bila otvorena. S ocem koji je pevao na svadbama, počeo je da svira i to bubnjeve. Slušao je i rok muziku, učio engleski. Medjutim, ni ta “muzička para” nije bila stalna.

Jednog dana je odlučio da se posveti kompjuterima. Voleo je tu “igračku” ali nije znao da programira a,onda je odlučio , iz čista mira, da nauči programski jezik Rubi. Naravno, u početku nije bilo lako ali jakom voljom i upornošću, krenulo je… I posao je našao preko interneta.

Nije hteo da „liže“ plakate po ulicama, kako bi se zaposlio u nekom javnom preduzeću.

Radi isključivo sa strancima koji su pouzdani partneri i korektno plaćaju. Naravno, pitali smo ga , da li je zadovoljan primanjima, kada sedi kod kuće u šljivaku i radi kad hoće i koliko hoće, a odgovor je bio, da prima “samo” par puta veću platu od one koja se u Srbiji vodi kao prosečna, a koju malo ko ima.

Za Aleksandra se vezuje i jedna anegdota koja u stvari to i nije jer se stvarno dogodila.

U Mozgovu kao i u svakom selu ovoga kraja, sramota je ako njive nisu obradjene. Onda se meštani sprdaju sa onima koji to nisu uradili i kritikuju ih da nisu pravi domaćini.

To se dogodilo i Aleksandru, kada je jednom izlazio iz seoskog dragstora, pored Zadruge, tamo gde se pivo “duva u nesvest” , a otvarač veže za oluk, da se ne “zaturi” .

Valjda isprovociran tim dobacivanjem, Aleksandar je doneo “palociji” gajbu piva i suvo meso i rekao, evo jedite i pite koliko hoćete. Seljaci su zbunjeno pogledali u njega. Odakle mu pare ako ne “ radi njive” a on im je odgovorio, Vidite da se i na selu može dobro živeti, a da se ne “rade njive” .

Dušan Stevanović (Aleksinac.biz)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *