Studentski protesti – da li ih podržati?

piše: dr Milan Višnjić

Na društvenim mrežama se širi „OTVORENO PISMO JAVNOSTI – Pita me otac šta je svrha ovog protesta, čitaj stari, a čitajte i vi ostali…“

Kad sam već započeo sa ovim pismom citiraću deo tog pisma: „Sram vas bilo što ćutite, savijate glavu i glumite demokratsko društvo i što ste dozvolili da studenti i deca brane ovu jadnu državu koju ste nam vi stariji ostavili ovakvu kakva je danas“.

Šta reći na ovo kad je sve tačno. Mi, bolje rečeno moja generacija i nešto mlađe a i nešto starije generacije, smo stvorili ovakvu državu, državu sa institucijama koje ne rade, sa elektronskim i štampanim medijioma koji rade samo za jednu grupu ljudi, za političke partije koje građane dele na „naše“ i ostale, za društvenu stvarnost gde samo „naši“ imaju prava na posao i privilegije, državu u kojoj vlada primitivizam, bahatost, narkomanija i prostitucija, državu u kojoj se ne poštuje znanje, državu u kojoj se kupuju diplome, državu u kojoj laž i prevara dominiraju u svim sferama života.

Dalje citiram pismo: „Sram vas bilo što ćutite, savijate glavu i glumite demokratsko društvo i što ste dozvolili da studenti i deca brane ovu jadnu državu koju ste nam vi stariji ostavili ovakvu kakva je danas! Sram vas bilo zbog sendviča, deterdženata, brašna, soli, šećera, blokčića, upaljača i novca koje ste uzeli i kojim ste pristali da čitavih 27 godina imamo samo ratove, siromaštvo, urušene institucije, državu u rasulu! Sram vas bilo za sve!“

foto: Ivan Mihajlović (klik za uvećanje)

Nisam koristio sendviče, brašno, šećer.. ali ipak osećam odgovornost moje generacije. Pokušali smo, bunili smo se i mi kao ova mlada generacija. Dovoljno je samo setiti se 5 oktobra 2000. godine.

Ali nismo bili uporni, verovali smo političkim vođama i naravno od tih istih smo prevareni. U jednoj kolumni, od pre nekoliko godina, sam napisao da se učesnici petooktobarskih promena mogu podeliti u dve grupe. Jedna je imala ideje a druga cilj.

Prva je ostala na idejama a druga uzela vlast.

No, bez obzira na navedena opravdanja, mi stariji nismo dovoljno uradili za njih i nismo napravili dobru državu u kojoj će oni danas učiti i spremati se da preuzimaju ozbiljna i adekvatno plaćena radna mesta posle fakulteta. Ali mi je drago što vidim da postoje energija i bunt kod mladih i da su spremni da se bore. I treba da se borite ali za sebe i svoj status u društvu jer na vama treba da opstane ova država.

Zbog toga podržavam ove proteste, podržavam zahteve mladih ljudi. To je njihovo pravo ali i demokratska i ljudska obaveza da prave pravedniju i bolju državu. Oni se bore za sebe, za svoju budućnost i zato ih podržavam. Podržavaću ih sve dok su ti protesti mirni, civilizovani sa jasnim zahtevima. Ali im dajem savet da ne ostanu samo na idejama jer država i sistem se može menjati samo ako si aktivni učesnik u tim promenama.

4 Comments

  1. Zashto se spominju „hushkachi i bukachi“? Da li je to ,opet u sluzhbi dnevne politike tj. pristalica dnevne politike i „uhljeba“ , dhto bi rekli Hrvati?
    Koliko ja vidim -radi se o protestima nashe dece , koja su uvidela da , konachno , treba da sama preuzmu buducnost u svoje ruke! Vidi cvet i najpametniji deo Srbije „da je vrag odneo shalu“ i da su oni na marginama svih dosadashnjih deshavanja i… u pravu su ! Videli su da su isplivali najnepismeniji i najneobrazovaniji i „diskutabilni likovi“ , koji im „kroje kapu“ i zato, „decooooo – bushiiii“ … ne chekajte nas matore i pasivne „posmatrache“. I drug Tito je , 1968.god. bio uz studente i mlade ljude a jedino je S. Miloshevic i sadashnji „napredni deo Srbije“ – protiv Vas i i Vashe buducnosti i u Vama vide neprijatelje.
    Podrshka do pobede. Pozdrav i prof dr Vishnjicu !

  2. Postovani Profesore, da pitam: da li ste Vi 5-og oktobra imali ideju ili cilj? Vase dekanovanje na Medicinskom faksu u trajanju od 12 godina je bilo ideolosko ili sa ciljem? Uzivajte u penziji.

    1. Kreatori protesta uvek imaju profitnu kalkulaciju. Treba otvoriti škole i fakultete za hukače i bukače – uvek dobiju najveći zalogaj.

    2. Naravno imao sam ideju. Promene koje sam ja i kolege na Med.fak. napravili su primer kako treba raditi. Otvorili smo dva nova fakulteta ( farmacija i strukovne studije ) i napravili novu zgradu iz sopstvenih sredstava. Da su svi radili kao mi, Srbija bi procvetala. Ali funkcija dekana nije politička.Po mom dubokom ubeđenju to je struka i ja sam srečom tako i radio, bez upliva politike To bar sve moje kolege odlično znaju. Politika i vlast je u Vladi Srbije i jednim delom u gradovima i opštinama. Dekan ne može da utiče na rad političara a u njihovim rukama je snaga vlasti. Fakulteti se bave edukacijom i moji doktori rade po celom svetu sa diplomama stečenim na Med. fak. što znači da smo ih dobro edukovali. JA SAM PONOSAN NA REZULTATE KOJE SAM SA KOLEGAMA POSTIGAO NA FAKULTETU U VREME DOK SAM BIO DEKAN.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *