Utisci sa proslave (smrti) 80 godina od rođenja Branka Miljkovića

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Sava Stamenković

sava stamenkovicSvečana akademija povodom 80 godina od rođenja Branka Miljkovića je bila divna od početka do kraja. U stvari, nije. Dobre pesme i pesnici na kraju malo pokvariše zabavno, narodno veče.

Od predsednika Odbora za obeležavanje 80 godina od rođenja Branka Miljkovića koji je imao problem da se seti kog tačno odbora je predsednik, ko je zamenik gradonačelnika, ko predsednik gradske skupštine, ko se kako zove do dečice koja su, uz male probleme, čitala pesmice o domovini i ljubavi u osunčanom školskom dvorištu sve je bilo zabavno.

No, najzabavniji je bio akademik Matija Bečković. Od prvog razreda osnovne škole kada je učiteljica na zameni morala sa nama da podeli deo govora Matije Bećkovića, znam tri stvari:

1. Matija Bećković voli da drži govore,
2. Matija Bećković laž* (pardon, kasnije sam naučio da se to kaže “iskrivljuje istinu“, “poigrava se činjenicama“, pesnička sloboda, tako to),
3. Matija Bećković uvek govori o sebi, bez obzira koja je tema u pitanju.

Evo kako je akademik Matija, prijatelj Branka Miljkovića (zli jezici kažu da su u najboljem slučaju bili samo poznanici, ali to su sigurno neki udbaši) govorio o niškom pesniku:

Scena prva:
Izlazi Branko iz taksija. Taksi odlazi. Odjednom, Branko je ljut. Matija ga pita što je ljut. Branko veli da je zaboravio rukavice u taksiju. Rukavice bile skupe. Rukavice se slagale sa šalom i šubarom. I šubara i šal bili skupi.

Scena druga:
Branko na prijemu. Branko nosi onaj karton ispod kragne. Matija mu ukazuje da se to skida, to samo u kutiji kad je košulja stoji. Branko kaže da se košulja u kutiji ne gužva, no na vratu, pa valja nositi karton sa sve košuljom. Branko je mudar, zaključuje Matija i otad i on nosi karton ispod kragne. Branko hoće da bude ispeglan i sređen. Branko hoće aristokrata da bude.

Scena treća:
Pusta ulica. Matija sreo Branka. Srodne su duše, pa se tako slučajno nađu kad je zima i ulice su puste. Nema svedoka jer ulice su puste. Jedini svedok je Matijino pamćenje jer ulice su puste. Branko priča kako je bio na prijemu povodom nagrade koju je dobio. Branko nagradu dobio jer je napisao pesmu “Tito“. Pesma “Tito“ Titu se svidela. Branko hteo da upozna Tita. Tito bio u drugoj prostoriji. Branku ne dali da uđe u tu prostoriju. Branka držali u prostoriji sa novinarima. Novinari svi loši ljudi. Novinari svi udbaši.

Scena četvrta:
Pusta ulica. Matija i Branko žure. Branko video u nekom izlogu Titovu sliku. Pljunuo na izlog. Onda vikao: “Živeo jugoslavenski mrak!“ Matija nije vikao jer je znao da i puste ulice imaju uši. DB imao tehniku dobru. Došao milicajac. Hteo da ih pri’apsi, ali Matija pametan bio, pa se izvukli.

Scena peta:
Pusta ulica. Branko Matiji kaže da hoće na grobu da mu piše: “Ovde leži srpski pesnik!“ Puste su ulice i jedini svedok toga je Matijino pamćenje. Pamćenje je varljivo. Možda je hteo i da piše srBski pesnik. Branko rekao da ide u Zagreb, “tamo više poštuju nagrade“.

Scena šesta:
Branko mrtav, javili Matiji. Matija plakao. Matija izašao iz autobusa koji je išao negde gde nije Beograd i ušao u autobus koji ide za Beograd. Matija kaže da fotografija kaže da je nosio venac na sahrani. Matija se toga ne seća. Matiji sve oko toga crno. Jedino mu belo da video u Brankovom stanu pozivnicu na tu proslavu titovsku. Matija naredio da se pozivnica skloni. Matija napisao pesmu o Branku. Matija se u pesmi setio da mu Branko rekao da Matija u pesmama sve istinu rekao, a Branko sve lagao.

Pre Matije je voditeljka pročitala tu pesmu. To ne beše dovoljno, no je PicMonkey CollageMatija pročita još jednom. Publika aplaudira i aplaudira. Ne zato što je slušala ono što je Matija govorio (dugo bilo, ko će slušati), nego zato što je Matija – Matija. Matija ima mišljenje o svemu, Matija se pojavljuje, Matija govori – za novine, radio, televiziju, Matija se druži sa Dodikom, sa Vojislavom, sa Cecom.

Reče mi jedan čo’ek da će Matija doći u bilo koji grad i da Matija nikad ne dolazi kasno. Matija je kemp, Matija je Isidora Bjelica. Živeo Matija! A Branko? Koji Branko? Branko Miljković? Pa objasnio je Matija: Branko hteo da bude bogat i slavan, napisao pesmu o Titu, Tito ga izneverio, Branko se ubio. Tačka. Uostalom, molim vas, što je to važno? Što je važan Branko kad imamo Matiju…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *