Nešto je trulo na Medicinskom fakultetu

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin: Aleksandar Dimić reaguje na Da li je Univerzitetu u Nišu potrebna ovakva sramota

aleksandar dimicPoštovani kolega Jovanoviću, potpuno sam saglasan sa Vama da se vrlo loše stvari dešavaju na Medicinskom Fakultetu u Nišu (MFN), pogotovu što sam na svojoj koži iskusio „principijelnost i pravednost“ bračnog para Ilić, Stevana Ilića dekana na MFN i njegove supruge Marine Deljanin Ilić, direktora Instituta „Niška Banja“, koji je nastavna baza ove visokoškolske ustanove.

Moj konkurs za izbor u jedno od nastavničkih zvanja je raspisan u martu 2012. godine i još nije završen (evo, skoro će dve godine), iako, po Statutu MFN, svaki izbor treba da se završi u roku od 6 meseci.

Razlog za to je prvo odbijanje da konkurs udje u proceduru, pa nametanje profesora Ilića na mesto predsednika komisije za moj izbor (on je uzgred i predsednik predmeta Interna medicina, što je eklatantan primer sukoba interesa). Zatim, profesor Ilić se izuzima, odnosno odbija da napiše referat, pozitivan ili negativan, pa onda sastavlja novu komisiju, koja piše pozitivan referat. Ali, tu se moja golgota ne završava jer profesorka Ilić i njeni poslušnici pišu prigovore na ovaj referat i Izborno Veće MFN uz veliki pritisak Dekana ne donosi pozitivnu odluku o pozitivnom referatu potpisanom od sva tri člana Komisije.

Tako sada, posle dvadeset tri godine rada na MFN sa jasnom stručnom i naučnom kompetentnošću, čekam odluku Senata Univerziteta da reši moju sudbinu u ovoj visokoškolskoj ustanovi.

Potpuno ste u pravu kada kažete da je postojala jasna sprega-dogovor bračnog para i gradonačelnika, profesora Perišića po sistemu mi tebi omogućavamo mesto vanrednog profesora iako ne ispunjavaš uslove, a ti nama omogućavaš da Marina Deljanin Ilić postane direktor Instituta „Niška Banja“.

Poštovani čitaoci imate pravo da pogadjate tri puta ko je bio predsednik komisije za izbor profesora gradonačelnika. Tako sam smenjen sa mesta direktora Instituta „Niška Banja“, 9 meseci pre isteka mandata, bez ikakvog objašnjenje, a na to mesto je postavljena dekanova supruga.

Ali, moje pravo stradanje počinje tek tada. Novoizabrana direktorka instituta „Niška Banja“ potpisuje dokument po kome magnetna rezonanca za zglobove proizvedena 1998. godine (koju smo uz poštovanje svih procedura zakona o javnim nabavkama prodali i nabavili novu), nakon trinaest godina eksploatacije knjigovodstveno vredi 14,5 miliona dinara (novu smo kupili za 17 miliona dinara), iako je njena stvarna knjigovodstvena vrednost od 2007. godine zbog amortizacije iznosila 0 (slovima nula) dinara.

Na osnovu toga smo ja, načelnik pravne službe i predsednik Komisije za nabavku bili uhapšeni i proveli u pritvoru skoro dva meseca.

Optužnica do sada nije podignuta, ali to Direktorki ne smeta da mi nakon 30 godina rada u Institutu “Niška Banja”, kršeći odredbe zakona o radu, oktobra 2013. godine raskine ugovor o radu sa Institutom „Niška Banja“, a njen suprug Dekan to iskoristi pa mi i na MFN raskine ugovor o radu pod obrazloženjem da nemam nastavnu bazu. Imam dosta prijatelja i kolega profesora u inostranstvu i kada im sve ovo pričam, ostaju zapanjeni uz komentar da je nedopustivo da se poluge vlasti i uticaj politike koristi za ličnu osvetu.

U medjuvremenu su oba supružnika promenili i političku stranku, pa su on iz SPS-a, a ona iz DS-a postali članovi SNS-a. Pišem ovo u nadi da će napokon pošteni ljudi iz stranke koja se legitimiše kao borac protiv kriminala i korupcije onemogućiti da ovakve osobe kaljaju njen ugled i samo iz lične osvete uništavaju stručnu, naučnu karijeru i ugled ljudi koji su im se zamerili.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *