Jovanović: Niš je u rukama secikesa

Niš je u rukama secikesa. Oni objektivno nemaju nikakav uspeh i sada se pozicioniraju pred izbore tako što iznose „prljav veš“ jedni o drugima – objašnjava profesor sociologije Đokica Jovanović pojavu sve narastajućeg sukoba u niškoj vladajućoj koaliciji Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije.

Protest hiljada Nišlija: Ukoliko ne snizite cenu grejanja, idemo na veliki miting!
Profesor sociologije Đokica Jovanović

Priznavanjem Igora Novakovića na društvenoj mreži Facebook da je zapošljavao kadrove SNS (kao da nije i iz SPS) daje vrlo „blatnjavu“ sliku aktuelne političke scene u gradu i jedan vid „rukavice u lice“ naprednjacima. Istina, već nekoliko dana član SNS, Žarko Đorđević ga na ovoj društvenoj mreži kao javno pita o raznim intrigama u vladajućoj koaliciji, gde Novaković kao odgovara na neka, a na neka ne, a ima i opcija odgovora „da uglavnom je tako“… Sve ukazuje na vrelu političku jesen jer SPS sumnja da mu SNS (ionako rascepan) radi „o glavi“. Možda se to ne bi doticalo građanstva da upravo ti kadrovi ne odlučuju o važnim stvarima u Nišu.

igor-novakovic
Igor Novaković SPS: preko Facebook-a priznao da je zapošljavao po nalogu SNS

-Oni su podelili plen i sada se ne svađaju oko toga već o pozicijama koje bi trebali da zauzmu pred izbore. Kako, SNS pa ni SPS nisu u pravom naučnom smislu partije s ideologijom i svim drugim odredbama, već interesne grupacije, oni nemaju „u rukama“ ništa drugo nego da iznose loše stvari jedni o drugima. I prema tim zapošljavanjima, vidi se da su najveće secikese upravo oni koji su najgrlatiji – objašnava Jovanović.

M.S.

3 thoughts on “Jovanović: Niš je u rukama secikesa

  1. Stranka ili interesno udruženje građana? Mislim da odgovor nije težak. Nikave tu ideologije nema, ako se pod ideologijom ne zove želja za „pristup“ budžetu. Još ako ti zapadne da prodaš neku državnu imovinu, Bog da te vidi. Pripadnici jedne ideologije sa lakoćom postaju nosioci druge, ako je ta druga uspela da se dokopa budžeta.
    Na primeru „funkcionerskog dodatka“ se jasno vidi kontinuitet u radu. Jedni, seli i razmislili, kako pare građana da postanu njihove. To pretočili u odluku. Drugi, tada opozicija, dolaskom na vlast nastavljaju sa blagodetima prethodnih odluka. Kako je jasno da takva odluka nije čin samovolje jednog čoveka, jasno je i da se radi o organizovanoj grupi. Ako je ta „organizovana grupa“ činila nezakonite stvari, da li možemo govoriti o „organizovanoj kriminalnoj grupi“?
    Šta se promenilo u gradu, promenom vlasti? Partijsko zapošljavanje? Nastavljeno, Povećanje cena usluga javnih preduzeća? Nastavljeno. Zaduženje građana putem kredita za potrebe grada? Nastavljeno. Uništavanje vrednosti i imovine grada? Nastavljeno. Finansiranje „projekata“ kroz koje grad dobija ništa? Nastavljeno…
    Sada prethodni hoće da smene sadašnje! Oni na mnogo lepši način povećavaju cene i poreze, mnogo kulturnije zapošljavaju svoje, mnogo lakše zadužuju grad… Sa druge strane se širi beznađe. „Glasajući za druge, glasate za vlast“. Ti „drugi“ neće preći cenzus. Stvarnost? Oni mogu preći cenzus samo ako se ne glasa za druge. Samo neglasajući za druge omogućavate da sve bude isto, Svoje glasove crpu iz onih koje su zaposlili. I onih kojima su obećali da će ih zapoliti. „Samo da prođu izbori“. Ucena radnim mestima, koje su uspešno pogasili, je jedini način njihovog opstanka.
    Vreme je otrgnuti se iz njihovih ralja. Vreme je za novi početak. Građani, koji do sada nisu bili u, ili pri, vlasti, oni koji nisu bili partijski rukovodioci javnih preduzeća, da se pokrenu i daju svoj doprinos odlasku sa scene tako namnoženih, interesno udruženih, partijaca, Jedni su nam ugasili Radio Niš, drugi NTV. Sada će preko svojih medija pričati o svojoj dobroti i potrebi naše zahvalnosti. Ovoga puta to neće uspeti. Ne samo zahvaljujući nama, nego zahvaljujući i njima. U toku je njihovo raspadanje, sami sebi više ne veruju. Namnožili se, više nema toliko mesta koliko ima njih. Dave se u sopstvenom blatu. Pokrenimo se, podržimo proteste građana oko gašenja niške TV. Kakvi god da smo tamo, i lepi i ružni, i pismeni i manje pismeni, i „cepani“ i uglađeni… to smo mi. Svaka naša mala pobeda je njihov veliki poraz.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *