Prijatelji

[dropcap color=“#DD3333″ type=“square“]g[/dropcap]rađanin:Dejan Stojiljković
Ne treba zaboraviti ono što ovih dana rade i govore ljudi poput Tonija Parsonsa, Bilija Ajdola ili Tijerija Anrija

tony

Čast da upoznam Tonija Parsonsa imao sam pre šest godina kada je po drugi put došao u Srbiju da promoviše svoj roman ,,Moja omiljena supruga”. Sreli smo se u Nišu gde je održao nadahnuto književno popodne u biblioteci ,,Stevan Sremac”. Pre toga smo se družili na ručku kada sam iskoristio priliku da ga intervjuišem. Taj intervju, naslovljen ,,Došao sam jer su mi rekli da je opasno” objavljen je na stranama blaženopočivšeg i nikad prežaljenog portala za popularnu kulturu ,,Popboks”. Na moje pitanje šta ga je privuklo da ponovo dođe u Srbiju, Toni je odgovorio: ,,Odlazim samo tamo gde su moje knjige popularne, to je prvi razlog. Drugi razlog je zato što se osećam prijatno u Srbiji. Mislim da sam tokom ove dve posete vašoj zemlji upoznao i veoma zavoleo srpski narod. I treći razlog: došao sam u Srbiju sada jer su mi mnogi savetovali da ne treba da dođem… Da je to opasno i pogrešno. Ipak, imam naviku da sam stičem svoje utiske i donosim sopstvene stavove,a ne da mi ih kreiraju Bi-Bi-Si ili Si-En-En.”

Ostatak vremena proveli smo uglavnom u razgovoru o muzici (Toni je bio dugogodišnji novinar legendarnog muzičkog magazina NME) i o klubu čiji smo navijači – Arsenalu.

Ovih dana Toni Parsons se oglasio na svom „Tviter” profilu podrškom Srbiji i njenim građanima: ,,Mislima sam uz veliki broj mojih prijatelja koje imam u Srbiji, a koji prolaze kroz ove teške trenutke.”

U misli mi dolazi slika sa sajma knjiga na kome je te 2008. Toni gostovao, redovi čitalaca pred štandom ,,Lagune” i strpljivi Londonac kako potpisuje knjige obučen u majicu sa motivima srpske zastave.

Slučajno ili ne, istoga dana kada je Toni Parsons dao podršku Srbima, oglasio se i nekadašnji igrač našeg Arsenala – Tijeri Anri.

,,Moje misli su sa onima koji stradaju u poplavama u Srbiji i Bosni”, napisao je legendarni golgeter.

Ali nije on jedini čije misli i molitve su ovih dana upućene postradalima u poplavama. Tu su i Boris Beker, Kristijano Ronaldno, Adrijana Lima, holivudski glumac Džoš Djuhamel…

A Bili Ajdol, neumorni rokenrol veteran koji je izuzetno popularan na našim prostorima, pred svoj beogradski koncert poručuje: ,,Sviram u Srbiji uskoro. Doniraću deo prihoda od koncerta humanitarnom fondu, s nadom da će to bar malo pomoći”.

Pisci, fudbaleri, glumci, teniseri, muzičari…

Čovek ne može,a da se prosto ne zapita da li je stvarno morala da se desi jedna nesreća neverovatnih razmera kako bi uvideli da u svetu imamo mnogo prijatelja, čak i na tom ,,mrskom” zapadu čiji su nas politički moćnici 1999. zatrpali bombama. Namerno razdvajam narod zapadnih država od onih koji su ih vodili,jer i u to zlo vreme besramne agresije na SR Jugoslaviju bilo je onih koji su baš kao i danas podržavali Srbiju, ali njihov glas nije mogao da se čuje od detonacija bombi i sveopšte medijske harange.

Ovoga puta je drugačije.

Naši prijatelji su tu i njihova podrška i pomoć ne ostaju samo na rečima već stižu u Srbiju podjednako sa zapada, istoka, severa i juga. A neko je lepo primetio da je iz ovog mutnog i smrtonosnog poplavnog talasa na neki čudesan način izronila stara Jugoslavija. Njeni narodi su pokazali veliki nivo solidarnosti i kao da je ta silna voda izbrisala razlike u veri, naciji, ideologiji…

Kamo sreće da tako i ostane kada se talasi povuku.

Ono što je veoma bitno ne samo u ovim teškim danima već i i vremenu koje predstoji, jeste da konačno imamo konkretan dokaz da nismo više dežurni krivci i dežurni negativci. Ne postoji belosvetska zavera protiv nas inije tačno da nas niko ne razumei da sviimaju pogrešno mišljene o nama. Mnogi ljudi iz drugih zemalja i kultura prepoznaju Srbiju kroz Teslu, Kusturicu, Đokovića, Vidića… I kad nastupi jedna ovakva nevolja i muka, ti ljudi, baš poput nas samih u nekim drugim situacijama, vide samo jedno – običnog čoveka koji strada i kome valja pomoći.

Zato ne treba zaboraviti ono što ovih dana rade i govore ljudi poput Tonija Parsonsa, Bilija Ajdola ili Tijerija Anrija.

Imamo prijatelje.

Tu činjenicu ne može izbrisati nijedna poplava.

Politika