Niška humanitarka „zamoljena“ da se udalji jer remeti prodaju

Poslednjih nedelju dana popularnom društvenom mrežom Fejsbuk učestalo je kružila jedna objava prilično uznemiravajuće sadržine. Prema toj objavi, Nišlijki Marini Adamović je nedavno rečeno da “narušava lepotu i renome” dva trgovinska objekta u centru grada, te joj je naloženo da se od njih udalji. Ove objave su izazvale veoma emotivnu reakciju kod velikog broja građana što ne treba da čudi jer se Marina obolela od multiple skleroze bavi humanitarnim radom.

marina 2

Marinu smo zatekli u Obrenovićevoj ulici ispred apoteke.Priča o njoj je već nekoliko puta obišla javni medijski prostor. I o njenoj humanoj borbi za prikupljanje pomoći za pre svega mlade ljude obolele od najtežih bolesti kojima je, u nedostatku državne intervencije, filantropija sugrađana ponekad jedini spas.

Marinu možete videti gotovo svakog dana u centralnoj niškoj gradskoj pešačkoj zoni ili povremeno na Bulevaru Nemanjića. Po suncu ali i po snegu.  Marina ne može da hoda, već se zahvaljujući podmukloj multiploj sklerozi sa kojom se bori, kreće u motornim kolicima. Namerno ne koristimo izraz invalidska jer Marinina kolica su njeno pomagalo ali su društvu svojevrsni informativni portal.

Već dugo se na Marininim kolicima smenjuju fotografije lepih mladih ljudi i dece čiji životi vise o koncu naše kolektivne brige i solidarnosti.  A Nišlije su generalno human svet. I razumeju Marininu misiju. Uprkos ekstremnom siromaštvu, pronalaze mnoge Nišlije zalutale novčanice i spuštaju ih u teglu za priloge ispred Marininih kolica. Leva ruka daje, da desna ne zna. Namenski, za neophodne ampule za  Jovanu,  transplantaciju srca za Stefana, operaciju nožica male Andreje.

I tako redom, već tri cele godine. Nišlije spuštaju, Marina sakuplja i uplaćuje na namenske račune u banci. Zapravo i to radi tako što joj neko pomogne jer zbog nepristupačnosti u većinu banaka ne može sama da uđe. Ona ipak, svaki dinar spušten u teglu namenski. za pomoć nekom detetu ili mladom čoveku, prebrojava, fotografiše. Isto čini i sa uplatnicama iz banke. I sve objavljuje putem društvenih mreža.Prilaže redovno i sama. Od nege i pomoći koju prima.  Od knjiga koje prodaje. Novac joj kaže ne treba. Leči se pomažući drugima.

„Moja je bolest sistemska, neizlečiva. Našla sam sebi lek na taj način, da ovo radim, da pomažem. Zato ne volim da mi se iko zahvaljuje.“

Marinin humanitarni rad međutim ne podržavaju svi. Podršku nema od mnogih bliskih osoba. Zamera joj se, saznajemo, što neselektivno sakuplja priloge za sve za koje čuje, nevezano za to da li su iz Niša ili ne. Stiče se utisak da se mnogi i stide puta koji je izabrala i tako nesvesno daju za pravo onima koji u njoj vide prosjakinju nalik mnogim drugim. Za to ona ne mari mnogo. Mari, kako kaže, samo za to da svakoga dana sakupi svotu koju uplati na račun neke obolele mlade osobe. Trenutno sakuplja novac za transplantaciju srca dvadesetčetvorogodišnjeg mladića Stefana.

Marina 1

Marina piše poeziju. Ima u njenim stihovima mnogo lucidnosti kao i u stihovima njene imenjakinje Cvetajeve. Njima Marina saopštava ono što joj se događa:

“Ne možete ovde, ovde, da, ne bi trebalo ni ovde. Tamo je nešto drugo, ali ne bih preporučio ni to. Gde ću onda? O, svet je širok! Može svuda, samo dalje od vidokruga.“

Slučaj „Square“

Marini Adamović je, kako kaže, pre nekoliko dana, 17.marta, rečeno da ne može da boravi ispred  butika “Square” na uglu Obrenovićeve i Svetozara Markovića u Nišu. Zamoljena je da se skloni dalje, niz ulicu.

“Ovde se vreme često jako brzo promeni. Onda potražim bilo kakav zaklon na kratko. Stajala sam tu ispred Square-a, ne ispred izloga već vidite, tamo gde je zid između dva izloga.”

Onda joj je, kaže, rečeno da bi bilo dobro da se pomeri dalje od radnje. Ne poriče da je ton kojim su joj se obratili bio ljubazan. Prodavačica joj je spustila u ruku prilog od 1000 dinara. Ponudila se čak i da joj pomogne da se premesti na drugu stranu ulice. Dalje od radnje. Prilog je Marina ubacila u teglu. Pomoć da bude, kako kaže, oterana sa mesta koje navodno uznemirava svojom pojavom je – odbila. I kaže da je uprkos ljubaznosti takav zahtev povredio. Nešto kasnije podelila je na svom FB profilu koliko je ta situacija pogodila.

Njena virtuelna poznanica je reagovala svojom FB objavom u kojoj je obavestila da je Marini zabranjeno sakupljanje priloga ispred butika “Square” ali i “Forum shoping centra” zato što “im narušava lepotu”. Objava je ilustrovana fotografijama ova dva objekta i uvredljivim natpisom. I tako se kroz društvene mreže proširila tema potencijalno veoma zavodljiva za jednokratnu, tabloidnu, senzacionalističku upotrebu. Onakvu, kojom se  iz suštinski dobronamernih ljudi željnih pravde izvuče kroz komentare glasni zahtev  da se problem iznese na videlo ali sa druge strane i takve da nakon tog prvog talasa nezadovoljstva sve splasne pa problem umesto da bude rešen ostane negde po strani. Tražili smo najpre objašnjenje od vlasnika butika “Square”.  Oni tvrde da im nikako nije bila namera da Marinu povrede:

„Niko gospodji nije zabranio da bude tu, već je lepo zamoljena da ne bude ceo dan samo ispred naše radnje i našeg izloga. Mi, kao i svi drugi ljudi koji rade živimo od svog posla i izdržavamo porodice. Razlog zbog kog smo je zamolile da ne bude ceo dan samo ispred našeg izloga  je taj sto smo stekle utisak da je mušterijama neprijatno da stanu da pogledaju izlog kada je ona tu jer osećaju potrebu da joj daju novac koji možda nisu u mogućnosti da odvoje.“

U „Square“-u tvrde da nikada nisu bili diskriminatorski nastrojeni i kažu da ih je čitava ova priča zatekla i veoma potresla a da ih naročito pogađaju statusi koji kruže Fejsbukom. Osim što ih lično vređaju nanose im kako kažu i veliku poslovnu štetu. Tvrde da i sami veoma cene sve što Marina radi:

„Ne pokušavamo da umanjimo značaj toga sto gospodja Adamović radi, šta više, puno puta smo i mi doprinele tome koliko i kad smo mogle. Samo pokušavamo da ukažemo na to da mi ovde nismo negativci i da svaki novčić ima dve strane. Zbog toga pozivamo gospodju Marinu da u okviru našeg kolektiva nadjemo rešenje za ovaj novonastali problem i rešimo ga u obostranu korist.“

Slučaj „Forum“

Marina Adamović kaže da joj nije dozvoljeno ni da priloge sakuplja ispred Tržnog Centra “Forum”.  Čak ni da se zakloni kada krene da pada kiša ili se iznenada razduva vetar iz razloga što njen način prikupljanja pomoći za bolesnu decu poistovećuju sa prosjačenjem. Kako tvrdi, bilo joj je zabranjeno da u „Forum“ ulazi u kolicima oblepljenim posterima. Iako se iz objava na Fejsbuku zbog kojih smo se i upustili u istraživanje ćitave priče mogao steći utisak da se radi o uzastopnim nedavnim dešavanjima, Marina kaže da se „Forum“ dogodio dosta ranije, početkom aprila prošle godine.

“Nakon celog dana sakupljanja priloga, trebalo je da sačekam snimanje razgovora za jednu televiziju. Bilo je zimski hladno vreme, I želela sam da se samo malo zgrejem i zaklonim. Prišli su mi radnici obezbedjenja i još neki službenici i nekoliko puta mi ponovili da moram da se sklonim, pošto politika tržnog centra zabranjuje prosjačenje. Osećala sam se jako ružno”

Obratili smo se i “Forum shopping centru”, tražeći zvaničnu izjavu u vezi ovog slučaja.  I njima su, kažu naša pitanja bila uznemirujuća pošto se, kako kažu, izuzetno ponose zbog saradnje sa mnogobrojnim udruženjima koja se bave najosetljivijim kategorijama društva. To i ilustruju čitavim spiskom akcija sprovedenih u samom tržnom centru.  Menadžer “Foruma”, Tomislav Savić, nam je dostavio saopštenje u kome navodi da su odmah po pozivu sa City radija obavljeni razgovori sa svim članovima obezbeđenja i da je sprovedena interna kontrola kako bi se proverile Marinine tvrdnje.

„Utvrđeno je da nikada nije zabranjeno bilo kome da udje u centar, posebno ne licima koja su u invalidskim kolicima i o kojima smo naročito brinuli kada smo centar gradili kako bi mogli nesmetano po njemu da se kreću.  Žao nam je što gospođa Adamović nije obavestila upravu nakon navodnog događaja jer mi svim građanima stojimo na raspolaganju.“

 

Menadžment „Foruma“ kaže da je ipak jako teško nakon godinu dana precizno dokazati šta se tačno dogodilo. Tačnije, tvrde da bi situacija bila sasvim drugačija da se Marina Adamović odmah tada obratila, te da bi svaki upošljenik koji bi se potencijalno poneo na takav ružan način prema osobi sa invaliditetom istog trenutka bio otpušten.  Kako je to sve sada ipak stvar prošlosti iz „Foruma“ su takođe pozvali Marinu da i direktno njima izloži problem sa kojim se suočila:

„Zbog toga koristimo ovu priliku da Marinu Adamović pozovemo da slobodno, kao i mnogi drugi pojedinci, udruženja i organizacije u našem centru organizuje prikupljanje novca za decu i mlade obolele od najtežih bolesti, a sam centar će pomoći na adekvatan način.“

Marinu pitamo zašto nije odmah reagovala i zahtevala od „Foruma“ objašnjenje ili izvinjenje. Ona kaže da jeste reagovala nekoliko puta od aprila prošle pa sve do januara ove godine – komentarima na zvaničnom profilu tržnog centra, potom i javno, kroz priloge koje su o njoj snimali na jednoj regionalnoj televiziji ali da  nije bilo nikakvog odgovora niti reakcije. Tako je kaže došla do zaključka da je u „Forumu“ nepoželjna.

Ova priča nije imala za cilj da osuđuje niti da presudjuje. To nije posao medija. Ima za cilj da skrene pažnju na ponekada nehotične diskriminatorske postupke kojima smo svi skloni. Sasvim je pogrešno uverenje da diskriminacija mora da bude glasna, neljubazna i jasno uvredljiva. U većini slučajeva zapravo je upakovana u ljubaznost što je ne čini manjom. Naprotiv. I svi smo joj skloni. Jer nam je teško da pogledamo svet iz tuđih cipela. Zakon o zabrani diskriminacije jasno definiše kakva su prava osoba sa invaliditetom u vezi pristupa javnim prostorima, što ulica čak i u delu ispred lokala i radnji jeste. Ali zakon je slovo na papiru a u svakom od nas, hteli to da priznamo ili ne, čuči mali diskriminator. Za utehu obično nismo svesni da neka naša reč ili postupak, čak i kada je ljubazna može da povredi, uvredi ili diskriminiše. Zato smo i krenuli tragom ove priče. Da pokušamo da shvatimo svet iz ugla Marine Adamović. Priča Marine Adamović otkriva i kakav je odnos pojedinaca prema osobama sa invaliditetom. Zaista, ne može čovek da se ne zapita da li bi se isto tako ponašali da nije reč o ženi koja se kreće u kolicima. Da je umesto Marine Adamović tu Marina Abramović, ili neka njoj nalik konceptualna umetnica koja bi da odstoji ili odsedi danima ispred blještavog tržnog centra ili luksuzne radnje u okviru nekog performansa. Da odsedi na primer zašto da ne i u kolicima, na primer oblepljenim plakatima sa kojih se smeše napućene starlete. Da li bi ih molili da se uklone i da li bi delovali uznemiravajuće na prolaznike? Odgovor se nameće sam po sebi. Posebno pitanje, a zapravo pitanje svih pitanja, mnogo važnije od ponašanja pojedinaca jeste odnos gradskih vlasti tačnije nedostatak tog odnosa kada je u pitanju osoba poput Marine Adamović. Deluje gotovo neverovatno da za poslednje tri godine nikome iz grada nije palo na pamet da dobru volju i entuzijazam ove neobične žene iskoristi na neki sistemom uređeni način. Čudi zaista, da iako se prostorije vladajuće Srpske napredne stranke nalaze upravo u Obrenovićevoj, gde Marina svakodnevno i po kiši i po snegu i po suncu, sakuplja priloge, niko nije osetio potrebu da joj olakša obavljanje svojevrsne humanitarne misije koju već 1000 dana sprovodi. Koliko je ta njena misija posebna i korisna pokazuju same porodice dece za koju Marina skuplja priloge. Danas joj je, baš uoči našeg razgovora, Andreja, čiji je lepi lik Marina nosila na plakatu zalepljenom na kolica kako bi skupljala priloge za niz operacija u Rusiji, preteških za njen maleni broj godina – donela ružu.

Autor: Ivana Ija Petrović (City radio)

4 Comments

    1. Uredniče, Forum je predložio da učestvuje u ovoj akciji tako što će postaviti „korpu“ na vidnom mestu, sa audio obaveštenjima posetiocima. Korpu jeste postavio, ali na info-pultu u uglu. Osim mojih priloga, prilikom prvog otvaranja, ničeg deugog nije bilo. Posle sam presstala i da ulazim, osim što sam bacala pogled na nju povremeno. Sam mi je direktor (kad smo se videli na ulici) rekaao: „slabo ide“. Pa, naravno. Svakom otvaranju korpe, trebalo bi da prisustvujem JA. Ne zovu me, a često prolaze pored mene. Ko će ubaciti paru kad retko ko svrati dole desno? Mislila sam da je „nesporazum“ otklonjen. Ne, nije, nije kao što ni ovaj svet nije za mene. Previše verujem, previše.

  1. Dobila sam poruku da će me direktor Foruma rado primio. Da, saćekala sam 10h i otišla.
    Ogromno hvala i izvinjenje. Za 5 minuta, sve smo nesporazume sveli na dogovor da FORUM bude nosilac moje akcije iz Zajedno za Stefana ! Ja mogu koliko hoću biti u Centru, prikupljati, a oni će najjveći deo preuzeti na sebe.
    Dakle, sve što budem primala kao priloge ne moram nositi do banke, već mogu ubacivati u njihovu humanitarnu kutiju.
    Još jednom
    Hvala!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *