Čika Duca – višetalentovani Nišlija i autor pesme „Niška Banja, topla voda“

Glumac, kompozitor, vajar, dramski pisac, multitalentovani Nišlija koji je ostavio dubok trag u različitim sferama umetnosti. Mnogo odigranih predstava i napisanih drama, sa 43 snimljene ploče starogradske muzike, a najviše čuven i kao tekstopisac i kompozitor svetski poznate pesme „Niška Banja, topla voda“, Dušan Cvetković, među Nišlijama poznatiji kao čika Duca ušao je u legendu.

Malo ko bi pomislio da jedan Nišlija rođen u niškoj zanatlijskoj porodici, 1892. godine koji je izučio obućarski i fotografski zanat, može da dospe i do Holivuda. Čika Duca je bio jedan od njih. Njegova čuvena pesma „Niška Banja, topla voda“,  tokom vremena pojavljivala se u holivudskim filmovima a izvodili su je i poznati umetnici poput Nemanje Radulovića, renomiranih horova, japanskih i američkih grupa.

Stihove pesme „Niška Banja topla voda” napisao je u vreme otvaranja kupatila u banji za potrebe priredbe u Niškoj Banji, kada je stigao iz Severne Afrike u kou je dospeo nakon balkanskih i Prvog svetskog rata.

Počeo kao obućarski pomoćnik, nije dopusti da mu se život tako nastavi. Ona umetnička priroda preovladala je u njemu a on je se u potpunosti prepustio. Tokom života bio je glumac, operski pevač, reditelj, dramski pisac i upravnik pozorišta. Glumio je u mnogo predstava, a napisao čak 57 drama. Igrao je uloge koje su oslikavale karakter osoba sa juga Srbije, a više od svih glumaca odigrao je ulogu Ivka iz Sremčevog dela Ivkova slava. Međutim u predstavama je igrao mahom ženske uloge među kojima i Koštanu.

Snimio prvu ploču na srpskom jeziku

Pored glume, njegova najveća strast je bila muzika. Iza sebe ostavio je 43 snimljene ploče starogradske muzike a bio je i prvi koji je snimio gramofonsku ploču na srpskom jeziku 1923. godine u Parizu.

Pored „Niške banje“, komponovao je i „Oj, Nišavo, vodo mutna”, „Mori tugo”, „Jordanke mori”, „Udavija se“. Preme legedni pesma „Udavija se“, nastala je iz osvete, a legenda kaže da se Čika Duci zaljubio u Staniku, što je izazvalo sukob između njega i Aleksa, a pesma je nastala kao rezultat tog događaja.

Bio je poznat po svom prijatnom visokom, toplom tenoru koji je pokazivao u operetama i komadima sa pevanjem i igranjem, u solističkim izvođenjima na raznim priredbama, u pozorištu i na Radio-Beogradu.

Avgusta 1937. godine postaje upravnika Pozorišta moravske banovine u Nišu, a kasnije Narodnog pozorišta u Nišu, gde je ostao i igrao kao glumac sve do 1952. godine, kada se penzionisao. Iako u penziji nastavio je i dalje da nastupa u manjim ulogama u ovom pozorištu sve do 1971. godine. Umro je u Nišu 18. aprila 1978. god u 86. godini.

M.T.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *